Zbirka Zlatko Zlatić
Životna upućenost čovjeka na životinje i obratno, kao temelj opstanka i jednih i drugih, našla je svoj odraz i u umjetnosti. Od pretpovijesti tako ljudi crtaju i oblikuju u raznim materijalima likove životinja prenoseći u svoje radove znanja i spoznaje o njima, zadivljenost njihovim oblikom, gipkošću. Promatrajući ih i proučavajući njihovo ponašanje, upoznaju njihov karakter, tipične radnje i kretnje te svoja znanja preko svojih djela prenose i svima nama.
I dok su mnogi umjetnici, koji su tijekom svojega umjetničkog djelovanja posegnuli barem jedanput i za prikazivanjem životinja, znatno su rjeđi oni koji se njima sustavno bave. Među njih svakako možemo ubrojiti i hrvatskoga kipara Zlatka Zlatića, koji im je od 1975. godine posvetio glavninu zanimanja unutar svojega umjetničkog opusa.
Sve je, naravno, počelo promatranjem i druženjem, uspostavljanjem kontakata sa životinjama koje su ga neposredno okruživale još u djetinjstvu. Pritom se uz uspostavljanje osobnog odnosa s vremenom potencirala svijest o njihovim zajedničkim oznakama, o osnovnim karakteristikama po kojima su svima poznate i prepoznatljive, te pretvaranju tog osnovnog, tipičnog u oblik, skulpturu.
Postupkom pojednostavljivanja zadržao je oblik tipičan za pojedinu vrstu, poput konture, silhuete u prostoru, a odbačeni detalji nisu pritom naškodili prepoznatljivosti. Naprotiv, učinili su je jasnijom, razumljivijom.
Zlatićeve mačke, psići, žabe, ptice, puževi, deve i žirafe… gotovo da su postale znakovi, simboli kojima ne treba dodatno objašnjenje. Oni nekom unutarnjom vedrinom odmah uspostavljaju kontakt s nama. Svi ih prepoznajemo, znamo… U njima je sadržano i naše iskustvo, naše viđenje. Gotovo da tako i sami zamišljamo i jata ptica, koze, nosoroge, slonove... životinje naših i dalekih egzotičnih krajeva.
Nije naodmet napomenuti i to da se radi većinom o skulpturama malih dimenzija koje, izvedene u poliranoj bronci i mramoru, sjajem svojih ploha dobro poznate likove pretvaraju u male "dragocjenosti" koje zahtijevaju da ih se čuva i pazi, da ih se drži u svojoj blizini i brine o njima, upravo onako kako bi se trebalo ponašati i prema njihovim živim uzorima. Oni su "naši prijatelji" baš kao što je govorio i naziv izložaba na kojima su skulpture bile izlagane do 2005. godine, kada ih je Zlatko Zlatić poklonio Zagrebu, svojemu rodnom gradu, a odlukom da se trajno izlože u novouređenom izložbenom prostoru Zoološkoga vrta uspostavljena je još jedna veza između života i umjetnosti s nadom da će posjetitelje dodatno obogaćivati pri svakom posjetu.
Vesna Mažuran Subotić
